TIJELO

Ivan Babić
tijelo je puž
uvrnuti skrivajući bitak
što puzi i dodiruje
vodeno carstvo
mliječno otajstvo
što u galaksije grudi nadire
pa se suši i mrvi u prah
kojeg vjetar širi
po pustinjskim dinama…

više

MONOFONIJA DUŠE

Ivana Opačak

Sjete me sjete
Ljeta minulih ljeta
I krvi što vrelo ushiti vrelo…

Na obzoru Rijeka, Sunce i Nebo.
Dan je na poklon vremenu dan.

Stope se stope u kaputima novim
S onim’ iz sjene brezine sjene,
Vječno bez sjene,
Što ne upraviše čelo ka putima novim.…

više

VABIM TE MORE

Roko Dobra
57020057i log i grob si, al’ vabim te, more,
da se do daha nastaniš u meni;
da mi u ovoj kosturnici tmore
grimiz zalaska lice zarumeni.

vabim te, more, dok dave me mòre
u vrijeme kišā, zastrto sjenama;
da rasprsnutim kristalima zore
osvijetliš nebo u mojim zjenama.…

više

MOJ PRADID MATE

Vinko Pavić         …(Iz knjige Ričička škrinja uspomena)

oranjeMoj pradid Mate, kažu, bio visok i naočit čovik. Imao visoka i jaka konja. Dorata.

Bili na glasu i pradid i Dorat. Bili glasni.

Vrime je tih godina, krajem devetnaestoga stoljeća  bilo mračno, tegobno i mistično. Ko  uvik i svako vrime u našim krajevima. Svaki je đava oda po svitu, vara i plašio narod, gulio i otima. …

više