Iz naše arhive/ objavljeno 07.02.2014.
Božica Jelušić
“Prije deset godina napisala sam svoju najemotivniju kajkavsku pjesmu, (“Gda me ti pozabiš”) često izvođenu, nagrađivanu, ali i mome srcu dragu (što se rijetko poklopi)”. I evo je ovdje!
Gda me ti pozabiš, kroh se bude zrušil,
vu mojoj bu krošnji začkomela ftica.
Odron se zesipal, potok bu presušil,
vu črnoj bu zemli posehnula klica.
Gda me ti pozabiš, se bu išlo v kmicu:
v črnu bu se melju obrnulo zrnje.
Iskalo bu joko zvezdu večernjicu,
a našlo bu samo puščavu i trnje.…
Tiho je nedjeljno jutro
Spušćamo se prema gradu
U svakon se mistu najde žena nika
U staroj kući moje bake
Ciknu zora,
I noćas je majka bdjela, budna bila
Ukrajinski vojnik nosi cvijeće
Napisao si toga ljeta: