Julijana Marinkovik
Pretvorila sam ljubav
u zlatni prah
i rasprsnula sam je
niz sve univerzume
u obliku prašine
Sada samo otvori usta
i diši atome
kroz eter
I pjevaj,
ne trebaju ti note,
.
KANTUS PLANUS
u ime prašine.
.…
08 POEZIJA
OSTANI
Dragica Šimić
Ne odlazi mi ti, zjenico oka mog.
Pust ne ostavljaj prag, jer meni te dao Bog
Da pogledom rastjeruješ tamu,
Da zvijezdu moju u očima nosiš.
Ne ostavljaj me samu.
Za tebe sam gazila mnoge neprohodne staze
I vjetrovi mnogi srcem mi sipali stud.
Tek osmijeh lica tvog grijao mi dušu i grud.…
ČOVJEK BEZ SRCA I ČOVJEK BEZ DUŠE
Ivica Smolec: Našem Glasu šaljem pjesmu devet godina staru, nigdje nikad objavljenu. Srdačan pozdrav iz gnijezda svete Lucije!
Velikoj Gorici i mojoj obitelji
U dalekoj zemlji, jednoga dana,
pričam ja tako s čovjekom bez duše.
Pričali smo o svemu i svačem,
do mile volje smo se napričali.
O sastanku s partnerima,
o službenom putu u još dalju zemlju,
o zadnjoj fazi projekta,
o dobroj zaradi koja se smiješi……
ISTINA
UGOĐAJ
PAMTIM
SNOVI
TEMPI PASSATI
Slavica Sarkotić
Bijaše jedno zrcalo, u njemu orhideja
Tek zaostala slika, misao korifeja
Prozor u život, nečija blaga ruka
Miris borovih grana, božićna jabuka
A iza zavjesa Arkadija, raspršena iluzija
Zelena Toskana, sunčana Andaluzija
U živicama ružmarina gnijezda ideja
Okruglo Sunce, voda i polja azaleja…