Vinko Pavić
Moj ćaća sviću pali
Na stolu,
A mi dica,
Uronjena u miris
Toploga kruha,
Šutke,
Svevišnjemu zahvaljujemo
Na bogatim darovima…
08 POEZIJA
DIJASPORSKA
IVAN BABIĆ JE S NAMA
tekst: Sonja Breljak
Ima li što ljepše nego kad jedna izvanredna suradnja dovede do druge, iste takve. Poput ove!
Ama, negdje u društvenim mrežama razmijenismo koje slovo, redak. Ponekad i ne treba više za prepoznati se, valjda je tu na djelu ono …da citiramo kratko, s mjesta sudara …“vrsta pozna vrstu”(SAE).
Uf, Bože sačuvaj, ne mislim se tu trpati u književnu (tek u duhovnu) ravan. Nije to ni moguće.…
PUT KOJIM SI OTIŠLA
PJEVOM SU KISTA
Roko Dobra
Ovaj sam put, evo, iz rukoveti od osam soneta, naslovljenog sintagmom „Pjev kista“, izdvojio sonet „Pjevom su kista“, inače, napisanog temeljem predloška slike iz ciklusa „SUNCE, VODA I ZEMLJA“ značajnog akademskog slikara Ivana Golca, rođenog u Gospiću 1971. godine:
Trebam li pitat: strši li što na slici
i zašto sada baš ovakva jeste,
ako je znakom svoje neke vrste
i svetost kreda u tvojoj perlici?
Slika je ova stablo u prilici
da mu šeširom mahneš i sa ceste;
raskoš je ona zanosne nevjeste
u dvorcu Lune* ili u ložnici ……
NA NJEMAČKOM SJEVERU
U NOĆNOM BRZOVLAKU
Božica Jelušić
Red vožnje napamet učim, da mogu otići
Kamo mi srce želi: imam popust na brze
I vlakove na nagib, koji će uvijek stići
Da pjesnike odvedu nekamo, gdje ih ne mrze.
Imam razloga dobrih za stalna putovanja:
Za ljudima ne žalim i ne plačem za gradom.
Koristim pravo glasa, pravo odustajanja,
I nikome se više ne ispovjedam kradom.…
OPOMENA
stihovi: Josip Prudeus
ilustracija: Slavica Kovač
Babilonsko propalo je carstvo
egipatsko, grčko i asirsko;
propalo je bizantinsko carstvo
osmanlijsko pa i sveto rimsko.
Bilo prošlo divljaštvo, barabarstvo
sve nadživi -životinjsko carstvo!?
To je ljudi da čovjek poludi
životinje mudrije od ljudi.
JER SU U SONETU
MIRIS SARAJEVSKOG JASMINA
piše: Stipo Lučić
Te godine Sarajevo je izgledalo kao svjetska metropola, velegrad nad velegradima, i najveći ljudski mravinjak u koji je Ivan dospio. Došao je te sunčane jeseni u prenapučeno Sarajevo iz malog bosanskog gradića upisavši se na fakultet.
Neki rodbinski prijatelj našao mu je sobu u Mis Irbinoj iznad Katedrale. Soba kao soba, s dva kreveta i stolom za učenje, čak i lošija od one kakvu je kod kuće imao. Dobio je uz sobu i cimera, nekog Hercegovca, također isprepadonog velikim gradom. Dobio je i gazdaricu i cijelu njenu obitelj, kao neku novu obitelj.…