Joso Špionjak
Usamljena ptica drhti na hrašću,
a veljača zavijena u šutnju neku.
Sanjaju li možda o hodočašću,
u zemlju topliju, njima daleku?
Mrtvo je sve od zimskog sna.
U čestice zraka uvukla se tuga.
Čuje se katkad još jeka zvona,
dok plovi oblaka kolona duga.…