Ivica Smolec
krvavi cvijet je u mojoj vazi
latica blista u mojoj suzi
zajedno izgubljeni na života stazi
zajedno nestali u vječnoj tuzi
neću ga baciti neka cvjeta
za mene ionako ničeg više nema
on je tvoj krik i moja sjeta
u njemu samoća srca mi drijema…
Sjedim kraj vrela, usred šume,
Ne znam da li umijem
Slaba sam na kapute,
Ako čezneš za ljubavnim stihom
Usnula divljino
Nisam dugo pisao, već sam zaboravio