Edo Korjenić
Kada si me pozvala
u svoje srce
vrata su bila otvorena
pravio sam se važan
da ne čujem…
08 POEZIJA
SJEĆANJA
MOJOJ SE DUŠI NIKAMO NE ŽURI
I. nagrada na netom završenom Recitalu poezije Josip Ozimec u Mariji Bistrici
Anđelka Korčulanić
Ja nisam Mario de Andrade,
mojoj se duši nikamo ne žuri,
Svjetlo, kutija slatkiša, prijatelji i smijeh
potrjat će do smrti, kad god stigla,
u sebi gojim mladicu nade.
Život je samo jedan, odavno mi je jasno.
U suhoći paragrafa, sjedeći dugo
uz one koji ne znaju dirnuti srca drugih,
što uistinu želi, što je bitt, pjesnik se sjetio kasno,
a živio je kratko i ponekad žao mi ga bude.…
KAD HVALITE BOGA
Sven Adam Ewin
Kada hvalite Boga, vi, koje krasi trpnja,
Čas prije nego hranu ustima prinesete:
– Hvala Ti, Gospodine, na prvom danu srpnja,
Nekog ljeta Gospodnjeg… Neke dvije i ente.
Pokušajte Mu reći, sa srcem. U suzama.
Pokušajte Mu reći, ne mozgom, nego čulno.
Pokušajte Mu reći: – Zahvali i Ti nama!
Pokušajte Mu reći – pa bilo bogohulno.…
DVA LOŠA UBIŠE MILOŠA
NEKE DRUGE KIŠE
SINE, JEL´ TI TO PLAČEŠ
Priča je osvojila prvu nagradu na Preprekovim jesenima 2021. u Novom Sadu
autorica: Jelena Stanojčić
„Teško je kad ostariš, sine moj, a izgleda da sam i ja ostar’la, al’ nije to samo starost, to je još nešto. Al’ da me pitaš što, ne bi’ ti znala reći, jer mene ništa ne boli.
Ne pamtim više, nisam baš raspoložena, kao da nisam ona ista, znaš da sam sve vaše brojeve znala napamet, a sad mi se pomiješaju pa krivo nazovem. Ma, meni je samo bitno da ste mi vas četvero i vaša djeca dobro, moje je prošlo“.…
SESTRA PO RIJEČI
Iz naše arhive/ objavljeno 5.06.2019.
Dragica Šimić
Bit ću ti sestra po poeziji
Ako ne po majci
Onako kako sam sestra proljeću i livadama,
Onako kako se posestre krošnje i ptice
I krovovi i kiše.
Bit ću ti sestra po dolini srebrnoj.
U istom kutku svijeta smo rođene
Gdje kuću od bijelih bedema grada
Prohodaše naša bosa stopala.…
NEK´ ŽIVE SJEĆANJA
tekst i foto: Miljenka Koštro
Otišao si u svijet bijeli za boljim životom, željan izazova. Nadaš se da ćeš nešto zaraditi, pa se vratiti.
Sa suzom u oku napuštaš svoj kameniti krajolik u kojemu ostaju sjećanja. Pomisliš kako su mnogi prije tebe išli iz istih ili sličnih razloga.
Ovi kameniti krajolici su te oblikovali kao što su minula stoljeća oblikovala ovaj tvrdi kamen na kojemu si napravio prvi korak.…
