Zvjezdana Čagalj
Ko modna ikona na pisti od praha,
Ko zamišljen putnik linijom daha,
Ko malen dječak u lokvi sreće,
Ko osmijeh sjetan što iskon ga meće
U kutke usana.
Ko zvijezda uz mjesec s poplunom neba,
Ko drhtav lepet u jatima zeba,
Ko oblog leden oko stijena,
Ko zlatan obrub uokrug sjena
Teče jesen.
Susreću žubore šapati lišća,
Ispija vrijeme čašama pića
I slavi odlazak.