PLANINA

Roko Dobra
sada je nazirem pod bijelim šeširom
gordu iznad górā s licem lijepe zbilje
ruke joj pružam žudeći obilje
svega što je ona poradi čeg širom

otvaram srce sred trnja u dolini
kad se u oblake svilene oblači
il’ kad se do gola polagano svlači
da bi u svoj svojoj bljesnula oblini

više

SABRANA BJELINA

Božica Jelušić
Mi idemo u putničkom vagonu,
Melodiju nam zime čelik pjeva.
Šušketa lišće na šumskome tronu:
Svijet se još drži i san odolijeva.

Dok jabuka na snijegu ruku čeka,
Još netko nekom biva dragocijenost.
Za svaku bolest srce nađe lijeka,
Grane otrpe zimsku povijenost.

više

MORE U DUŠI

 Roko Dobra

                               Višnji McMaster

pred noć rekoh moru: zaspalo si, more?
a umorno more tek se na tren prene;
bližeć mu se, dodah: dugo je do zore!
a pospano more leđa mi okrene.

zatim rekoh moru: igrajmo se, more!
a more, bezvoljno, dublje u san krene.
strgnuv čipku s mora, zaredam ukore,
a more, prkosno, naglo nekud skrene.…

više

SAKUPLJAM RIJEČI

piše: Ljerka Varga
Riječi sakupljam, ko korijenje kišu
Dok vrijeme k’o da stoji, a oblaci dišu,
tišinama večeri i magle se vuku
Samo korak šušti, poznaješ po zvuku.

Možda mi misli grade slike riječi,
Pa trebaju vrijeme, do papira prijeći
već košare pune, svih dobara stoje,
A srce kuca snagom i pjesmu poje.…

više

POSEBAN DAN

Krštenje Raphaelovo 13.12.2014.

Joso Špionjak
RaphaelŠto povezuje vječnost i ovaj čas?
Da l’ postoji neki nevidljivi most?
Hoće li kad odjekne molitve glas,
Graditelj njegov biti naš gost?

Zašto se miješaju radost i tuga,
u krilu prolaznog vremena i sna?
Čemu li služi ta sprega duga –…

više

MORE

Roko Dobra
Isto si, more, i kada te nema,
isto si, more, i kada te ima;
jednako šarmer, jednako si rima,
jednako fakat, jednako dilema.

Isto si, more, i kada se maziš,
isto si, more, i kada se prsiš;
jednako kasniš i kada se trsiš,
jednako ljupko i kad jezik plaziš.…

više

JOŠ SE OKO ZACAKLI

Zdenko Banjedvorec
10384896_790693710973381_6855456090995477453_nNe zatvaraj mi punistre ni škure
misečinom ovu pismu pišem,
u kantunu oku caklila se zvizda
i dok duša plovi, ja sa morem dišem …

Misečina razli se po vali
jema ura da u barci sidin,
mriža prazna ka i misto moje,
ja jedini svoju zvizdu slidim …

više