Iz naše arhive/ objavljeno 31.01.2014.
Sonja Smolec
Eh, pjesnička dušo, ti između leda i vatre,
pomalo nestašna si a opet tako nevina.
Živiš, opstaješ u neizgovorenoj tišini,
putem ideš sama, punim vlastitih krhotina.
Opijena iluzijom hraniš se, trpko je voće
ostatak bez slada, mirisa i životnog soka.
Na usni riječ neizgovorena, lice ti blijedo,
suza oštra zarobljena je u dubini oka.…