stihovi: Dragan Gortan
foto: Sonja Breljak
Ne od starosti što
kruti kosti i nabire kože
od oholosti, sačuvaj nas Bože
i kad smo cijelom svijetu ubavi
ali i kad sebi sami postanemo gubavi
sačuvaj nas, Bože, od nedostatka ljubavi…
08 POEZIJA
UZ TVOJU NOĆNU LAMPU
NEBESKI VRTOVI
ZRIJEŠ TI
Cvjeta badem,DOMOVINO, TI SI KAO ZDRAVLJE
tekst i foto: Djoko Erić
Domovino, ti si kao zdravlje, citira moj uvaženi fb prijatelj Ivana Cankara.
Jeste, odnosno može biti. Kad su legendarnog njemačkog književnog kritičara Ranickog (koga su zvali Literaturpapst – papa literature), Jevreja koji je preživio holokaust, pitali, koja je njegova domovina, rekao je: “Moja domovina je njemačka literatura”.
Da, i to može biti domovina. I svašta nešto drugo. Tamo gdje vam je blago, tamo će vam biti i srce, kaže Biblija.…
MOJE SEOSKO DJETINJSTVO
piše: Božica Jelušić
foto: arhiva autorice
Ljeto, odlazak na polje na drvenim seoskim kolima: konjska ili kravska zaprega. Miris životinjskih sapi, dosadne muhe i obadi. Rascvali grmovi, raskošni kao seoske mladenke.
Mama je mršava, mlada, ima lijepe i zabrinute oči. Ona kopa po žarkom suncu, na našoj zemlji u “Ogradi”. Sjedim u sjeni neke bujne živice, jedem bobice gloga.
Po dolasku doma, daju mi hladno mlijeko s udrobljenim kruhom. Osvježava me u vrućini. Jesmo li imali mačku? Ne sjećam se. Čitam uz petrolejku, spavam na širokom krevetu, gdje ispod ponjava i blazine punjene perjem šuška dobra, tvrda slamarica.…
I kad mi je s vama lijepo
stavljam ti ruku
Zavičaj! Što je to?
Parića san ča bi u valižu stalo: