Iz naše arhive/ objavljeno 14.03-2021.
Sven Adam Ewin ...Iz zbirke pjesama “Povedi me za ruku, Dida/ Zagreb 2021.
– Dida, dida, što je to duša?
– Što je to duša? To je… To je…
Ah, tko bi znao duša što je?
Što kaže pjesnik – krhko je znanje,
Može li neko lakše pitanje?
Na primjer, zašto pada kiša,
Pa zašto kiša ubi miša,
Pa zašto koka koko-dak,
Pa zašto u školu ide đak,
Pa zašto medo voli kruške,
A zmija puže potrbuške…
Tisuću drugih pitanja ima.
Gdje nađe ovo među njima?
– Al´ ja bih baš to htjela znati.
Jer mene, dida, duša pati!
– Pa kad si tako radoznala
Može li jedna priča mala?
…U osvit svijeta, Biblija zbori,
Bog od zemlje čovjeka stvori.
A čovjek hodaše poput zombija
Kojem kroz oči studen probija.
Samo je žderao, džepove punio,
Cvijeće gazio, zvijeri uzbunio,
Nikog na svijetu nije volio,
Ni za kim nije suzu prolio.
I vidje Bog da dobro nije,
I bi žalostan k´o nikad prije.
A onda, božanskim dahom dahne.
i toj spodobi – dušu udahne.
A dobra, radosna Božja duša,
U srce čovjekovo doleprša.
U srcu Bog joj gnijezdo svije,
Svojom je ljubavlju obavije.
A duša bješe kao kruh meka
I dobra k´o gutljaj majčina mlijeka.
Dobrotom preplavi čovjeka cijelog.
Glavu. I srce. I krhko tijelo.
On svaki cvijetak usnom je tako,
Sa uplakanim i on je plak´o.
dajući drugima bogatstvo steče.
– Sad čuvaj dušu!- Bog mu reče.
– Jer ako dušu izgubiš svoju,
S njom ćeš izgubit´ i ljubav moju
K´o zombi ponovo ti ćeš biti,
Sve zlo s početka ponoviti.
Čovjek se prepade, prigrli dušu
Rukama svojim kao ptiče.
– Obećajem, Bože, obećajem…
I tu bi bio kraj priče!
– Dida, a čovjekovo obećanje?
– Golube, a neko lakše pitanje?