Iz naše arhive/ objavljeno 02.07.2017.
Sven Adam Ewin
Ljubavlju sluđen, prepun moći,
Sav izvan sebe, u zanosu,
Skido sam zvijezde cijele noći
I uplitao ti u kosu.
Prvo žarke, planule netom,
Koje su bile strašno vrele,
A potom bogme skidah redom,
I galaksije s neba cijele.
Kada zamriješe uzdasi pusti,
Meni, na kraju romantike,
Ostaše plikova puni prsti,
Tebi tvoje spaljene kike.
Mogli smo se sjetiti prije
I proći znatno jeftnije.
Romantika s daškom humora, sviđa mi se pjesma formom, izrazom. I da, ima duha.