Pavao Martinis
I ovaj val kojeg struja nosi
k ustreptalom svjetlu što sjeti prkosi
sa svim čežnjama stvarnih preinaka u daljini zbilje
bjesomučno zove, moli, podrhtava,
plešući sa svjetlom i raspjevanom kišom
da ne izgubi zanos mladenačke, istinske ljepote.…
08 POEZIJA
OSIJEK
PJESME O GRADOVIMA
Sonja Smolec
Avenijom šetam, lipe opojno mirišu,
park se zeleni a Tvrđa me stara čeka.
Uz bokove ponosnog, slavonskoga grada
voda teče, i ljubi, ljubi ih, Drava, rijeka.
Višnje sočne, nezaboravan su mu grijeh.
I dok riba cvrči, vatre obasjava me plam,
vilijamovka fino miri, poziva na smijeh,
svi pjevaju bećarac, a ja, riječi koje znam.…
JA MIRA NEMAM
Marijana Dokoza
Ja mira nemam jer sjećam se svega
Svih onih lica, svih onih noći
Snuždeno prikazanih u kalendaru uspomena
Ja mira nemam
Trag pokušavam ostaviti
Utisnuti kamen u zemlju vječnu
Tužno je kad godine uzalud prođu
Kad samo se uspomenama prikloniš…
SPLITU
PJESME O GRADOVIMA
Sonja Smolec
Budile me crkve kad je šesta ura,
i onako u snu, sve se dobro čuje.
Koliko li ih je, još se i sad pitam,
i koje je od njih zvono svetog Duje?
Dok noć polako klizi ispred zore
dočekao Split me raširenih ruku.
Očima me plavim dozivalo more
i još tako snenu odvelo u luku.
… KAK SLAVONSKA SNAŠA
JEŽEV ODGOVOR
Iz “Ježeve kućice”
napisao: Branko Ćopić
Diže se Ježić, oči mu sjaje,
gostima čudnim odgovor daje:
-Ma kakav bio moj rodni prag,
on mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.
Vrijedan sam, radim bavim se lovom
i mirno živim pod svojim krovom.
To samo hulje, nosi ih vrag,…
PONEKAD
Pavao Martinis
Ponekad, da …
ponekad se u stvarnosti budim vedar
umoran od sna živog ludim, i sve
sve mi se čini sivim tmurnim,
opet na zalasku sunca pokretnim
kao nestvarnim inim a znanim
RIJEKA
PJESME O GRADOVIMA
Sonja Smolec
Prostrla se Rijeka k’o i njeno ime
u Kvarneru, tik do plavog mora.
Topla su joj ljeta i varljive zime,
prek Trsata brijega dolazi mu zora.
Primila me nježno u ta svoja njedra,
dala mi dobrotu, pokazala mane.
Ponosna na brode i njihova jedra,
kapetan im Joseph, a možda i Frane.…
TRI GALAMDŽIJE
PRED JEŽEVOM KUĆICOM
Iz “Ježeve kućice”
napisao: Branko Ćopić
Svi jure složno ka cilju svom,
kuda god prođu-prasak i lom!
Pristigli ježa, glede: on stade
kraj neke stare bukove klade.
Pod kladom rupa, tamna i gluha,
prostirka u njoj od lišća suha.
Tu Ježić uđe, pliva u sreći,
šušti i pipa gdje li će leći.
Namjesti krevet, od pedlja duži,…