Da imaš smisla, Bože, za malo igre, ja bih
(Dok Ti se gore sporiš sa sinom Isukrstom),
U mašti makar svojoj (jer vidim: Ti ni da bi),
U hladu smokve sjedeć – pozvao Tebe prstom!
.…
Dok jedva čekam da prođe
ova godina bolnih rastanaka
i ispraćam drage na duge staze
s kojih se vratiti neće…
bez predaha da se duša odmori,
tjeskobna a vrlo stvarna…
Ričice moje, nebeska sliko,
Kamen i sunce majčino mliko.
Prašnjava cesta i pogled s Klanca
Teški koraci konja vranca.
Starac za plugon, ledina tvrda,
Misečev pejzaž Sridnjeg brda.…
vjeruje
