Posvećeno našim hrabrim vatrogascima stradalim na Kornatima
Roko Dobra
ISPOVIJED KORNATA
(u akrostihu)
Grlo je moje kao crijep suho,
i moj se jezik uz nepce slijepi:
u prah smrtni bacio si mene.
(Iz psalma 22)
OTAC
nijedan nikad moj glas neće čuti;
a sad sam stijena, bezlična i pusta,
što zalud čeka da će joj na ruti,
izišlo sunce, poljubiti usta
moga sna zgaslog u galeba zjeni,
huda kob jer je na zgarištu cvijeta…