Anđelka Korčulanić
U poeziju bježim pred ružnoćom svijeta.
Rastačem se u stihove,
u kapi mora, zrnca ikre.
Razlistalom šumom trčim i krijem se
u duplje, u gnijezda i čašku cvijeta.
Sve je življe zatvorim li oči, sve jasnije vidim.
Na gola koljena padam
pred bojama dȗge i hučećom rijekom.…
