DA ME VJETAR PONESE

piše: Božica Jelušić   
Kao i ljudi, mjesta imaju svoju energiju, magnetizam, neodoljivost. Budim se u Vlissingenu. Pogled na kuću preko puta, boje crne čokolade. Vec tri godine tu je isti laneni zastor s naslikanim pticama. Jedne slijeću, druge se uzdižu, treće postrance, nakrivljena vrata, motre prolaznike u kaputima, salovima, kapama. Dolazi zima, modrilom opuhuje okna. Zastor se već tri godine ne pomiče ni milimetra.

Živi li ovdje itko? Da iznajmim sobu, možda, promijenim zastor, pustim ptice odletjeti? Da obiljezim teritorij nekom gestom i akcijom, pothvatom, ili da po navici pustim da me vjetar kao list ponese iznad gradskih krovova, i preda moru, velikoj kolijevci u kojoj se Život i smrt sastaju kao dvije ruke u zagrljaju ……

više

ZAGONETKA

piše: Božica Jelušić
Kao i sve ptice selice, i ja se pomičem s početkom zime daleko od gnijezda. Vuku me sive i plavkaste daljine, šume striborovske, jezera, tornjevi, sure stijene iznad oblaka, prokvašeni gobleni jesenskih travnjaka, brezika i topolika, s majurima i selima skrivenim u prodimljenomj pozadini. Kad vidim u visinama klinasti ideogram divljih guski, mašem im iz jurećeg automobila, kao bliskim porijateljima. Promakne neki dvorac na izbočenoj litici, prhne zastava, prođemo četiri države, i tek prije samoga cilja utonem u san. Dotrajala baterija, premda ne i radoznalost za svijet i njegov šaroliki vrvež. Kad sutra otvorim oči, što ću prvo ugledati?

Sretan put! I piši nam draga Božica …gorimo od radoznalosti …otvorivši oči, što si prvo ugledala?! (Uredništvo)…

više

NI HRAST NI ORAH …

… (PROSINAČKA)

Božica Jelušić
Ni hrast ni orah ne drže nam stranu.
Narodu gljiva pripalo je carstvo.
Umjesto ruke, hvataš mrtvu granu.
Što bješe ljubav, sad je pomodarstvo.

Ne čujem drozda, carića ne vidim.
Ne pamtim više riječi pouzdanja.
K sjeveru idem i na vjetru bridim.
Za koga oganj plamsa ispod panja?…

više

PJESNIK JE KAO CVIJET

– I  tako, čovjek piše roman kao da kuću zida, od temelja, zidova, prozora, potkrovlja… A dođe dan kad ga treba “krstiti”, i to je kao onaj Cesarićev “KROV…visok i svijetao¨. Možemo ga postaviti samo zajedno! To je najsvečaniji trenutak i događaj! ...tako je zapisala  hrvatska pjesnikinja Božica Jelušić ovih dana, netom prije promocije novog romana naslova “Čišćenje globusa”. I mi, daleko od vrela dragoga hrvatskoga jezika, dobijamo divne odjeke novih i uvijek iznova poticajnih djela hrvatskih pisaca i pjesnika. …

više

KAD UMRE DRUG

Armin Pohara
Kada stigne vjest
da je otišao drug
nemoj da zatvaraš oči
drži ih neko vrijeme otvorene kao prozore …

Pusti svjetlost da se sa mrakom miluje
I nađi put …
tajni prolaz kroz potrošene albume vremena …
ili bar malu stazu nađi…

više

KAJKAVSKI BEBAČ

Ivek Milčec  ….iz nove knjige “Štel bi te belega meti”

Navek nas spitavleju
zakaj ga imame tak rado,
vesele popevkice popevlemo
kaj nafčil nas hrvatski Lado.

Kajkavska reč tak milo zvoni,
nemre se sčakati, brže bi povedati štela
kak zbližava kajkavske gradove
nasela i sela.…

više

PISMO MOME SINU

Povodom oslobađanja hrvatskih generala Gotovine i Markača mome pokojnome sinu hrvatskom vitezu LUCIU ŠANTIĆU napisah ovaj sonet.

Jadran Šantić Šangarelo.  
Ljubljeni Sine pišem ti vjesti koje se zbilja i tebe tiču

Danas je dan povjesne časne sva srca pravedna od radosti kliču

Svijet je našu istinu  priznao  i donio pravorijek da nismo krivi

Naše generale pustiše iz Haga da uživaju slobodu časno i živi

Ovo je pobjeda i tvoje žrtve a i svih onih što  su za slobodu pali…

više