Roko Dobra
Hod tvoj, gordošću osokoljen, traje
u skrovitomu pretincu u meni:
brzo si rasla sred otočke graje,
pa si susjedu još u uspomeni
Suputnici smo na istomu brodu
a crta vremenska luku nam nudi.
Čudna nas bliskost, ko da smo u rodu,
spram zvijezda penje, mada smo tek ljudi
Razgovor s morem djetinjstva me sjeća,
a kada jeka te glasove vrati
bivšem prostoru podno jarkih svijeća,
i kad se s tobom moj anđeo združi,
ne budi lijena, nego katkad svrati,
a galeb vjerni, što nad valom kruži,
neka te, lijepu, uz anđela, prati!
Zadar, 19.srpnja 2013.