Roko Dobra
Tomislavu Marijanu Bilosniću
Kad kažem pjesnik, ja ti, prije svega,
mislim na jutro, sa strahom u duši,
hoće li satrt tmušu što me guši
u grlu ptice – dar mi Svevišnjega.
Kad kažem pjesnik, ja ti, prije svega,
drhtim u podne dokle crv list buši
da se kap rose na njem ne osuši
s odbljeskom sunca – dar mi Svevišnjega.
Kad kažem pjesnik, ja ti i s večeri,
s vjetrom pod miškom, oslobođen straha,
mogu u šetnju, mada svemir kraha
obraze grči dok grme glečeri …
Kad kažem pjesnik, ja ti, nakon svega,
sluteći vječnost, slavim Svevišnjega!
(Zadar, 03. travnja 2013.