Roko Dobra
Sonet deveti
te si stoga prepun nezgažena cvijeća
u blagdane svjetla sred vedrine lica
i s nadama žarkim u osvit proljeća
kad se sunce smije nabreklošću klica
nad pučinom srebra sad se mjesec bijeli
okrutno ne igra sa sjenama vrana
što su mučki često u tvoj život cijeli
unosile otrov prekomorskih strana…