BJEŽIM IZ SEBE

Dragica Šimić
Danas bježim iz sebe
Ostavljajući ljušturu nepogodama…
Možda će me srušiti otrovni ubod sjećanja
Što se kroz pukotine vremena provlači
Da umirena u pepeo potonem…

Danas bježim iz sebe
Tražeći zaklon pod kamenom gorskim…
U gluhim školjkama što ne poznaju bol čovjeka,
I što samo o tajnama oceana snivaju……

više

SAN O BREZI

Vinko Pavić
Noćas me jedna breza takla
Noćas mi tiho šapnula ime,
A moje srce ko od stakla
Prozbori; ne zaboravi me.

Ni kad te bura povije snažna,
Ni kad te sunce ugrijat ne će,
Ni kad te lomi nada lažna
Ni kad ti prosac nutka cvijeće.…

više

NE MOŽE LJUBAV U PJESMU STATI

Sonja Smolec
Svi leptiri, leteće ribe, delfini mudri,
makovi opijeni vlastitim sokovima i ljepotom,
mekoća krila golubica što čuva tek izlegle mlade,
sjaj u oku janjeta kad ugleda majčino vime,
šum rijeke ponornice i izvora planinskog,
zimski vjetrovi hladni i tople ljetne kiše,
krik slobode orla u visinama,
rosa s pupoljka nerascvjetanog,
svi oni mogu u pjesmu stati,
samo ljubav sama u pjesmu ne može.

Iz zbirke “Pričam ti…”…

više

TI NE TREBAŠ MENE

Maja Šiprak
Ti ne trebaš mene
oduvijek sam to negdje u podsvijesti znala
ostat ću jedan prepoznatljivi titraj u tvojoj svijesti
jedan neobično emotivan svijet u tvojim mislima
sjena žene u tvojem sjećanju
koja nije pristajala niti jednom tvojem okviru

pitam se
jesi li uopće razmišljao gdje me zapravo smjestiti…

više

REKLA SI

Sven Adam Ewin
rekla si
znaj
vratit ću se kao leptir

vratit ću se kao cvijet crvenog blaženka
vratit ću se kao kiša kao sjenokoša kao vjetar
kao grlena razbuđenost hrušta
kao bol
kao vrisak ptice…

više

SALAŠ

Ivan Tumbas
Nestaje tiho ko’ jutarnja magla dolova rosni
taj  mali salaš,
salaš ditinjstva  mog,
salaš otaca i didova moji.

Miris brazde prolićnog oranja,
fijuk konjskog repa što muve tira,
nestaje tiho, nečujno.…

više

OBITELJSKO STABLO

Anela Borčić
Sve misli koje sam nehotice sijala
bujale su na pregibima neznanih svjetova
i zatjecale me plodovima nespremnu

Znale su se pretvoriti u mutnu vodu
u slijepa raskršća i riječi pune kosti
Postajale tuđa praćka, juha presoljena
gušile me, izbijale dah, pekle…

više