PJESME O GRADOVIMA
Sonja Smolec
Željela sam pisati o tom lijepom gradu,
u sjećanje mi došla pjesma lastavica.
Ostale mi slike oblaka, drveća i roda,
i želja da vidim dragih prijatelja lica.
Ostali mi mirisi dunavskih su voda,
a ja tek darujem nježnu mu baladu.…
08 POEZIJA
POD KESTENIMA SJENA,VELIKA GORICA
PJESME O GRADOVIMA
Sonja Smolec
Nije važno kestenima odakle sam stigla
prihvate me kakvu priroda me stvori,
a u jesen kad sam zreli plod podigla,
lišćem, tiho, nježno, drveće mi zbori.
Eh, da samo znadeš koliko je lica
ispod grana prošlo, i mladi i stari,
pozdravljeni tu su i od naših ptica,
al netko ne čuje, a drugi ne mari.…
DIVLJA SVINJA
Iz ” Ježeve kućice”
napisao: Branko Ćopić
Sve troje jure k’o divlja rijeka,
odjednom-evo-kaljuga neka.
Divlja se svinja u njojzi banja,
pospano škilji i jelo sanja.
-Hr-nji, junaci, sumnjiva trka,
negdje se, valjda bogovski krka?!
-Poskoči svinja, uz mnogo graje,
a vuk joj na to odgovor daje:
-Tražimo razlog, blatnjava zvijezdo,…
MEDO
Iz “Ježeve kućice”
napisao: Branko Ćopić
Dok jure dalje brzo k’o strijela,
srete ih medo, prijatelj pčela.
-Sumnjiva žurba -medo ih gleda –
možda ste nasli jezero meda?
-Ne, nego maštu golica moju,
zašto jež voli kućicu svoju.
-Kućica, glupost! Moje mi njuške,
svoju bih dao za gnjile kruške.
Za satić meda dat’ ću je svakom!…
VUK
Iz “Ježeve kućice”
Napisao: Branko Ćopić
Požuri lija, nećujna sjena,
paperje meko noga je njena.
Dok juri tako uz grobni muk,
pred njom na stazi, stvori se vuk.
-Grrr, kuda žuriš, kaži-der lovcu;
možda si negdje pronašla ovcu?
-Idem da doznam – lija sve duva –
zašto jež kuću toliko čuva.
-Eh, kuća, trice! – veli vuk zao.…
POTJERA
Rastanak
NOĆ
Iz “Ježeve kućice”
Napisao: Branko Ćopić
Evo i noći nad šumom cijelom,
nadvi se suton sa modrim velom.
Promakne samo leptirić koji
i vjetar noćnik listove broji.
Utihnu šuma, nestade graje,
mačaka divljih oči se sjaje.
Skitnica svitac svjetiljku pali,
čarobnim sjajem putanju žali.
A sova huknu svoj ratni zov:
-Drž’te se, ptice, počinje lov!…
LIJINO PISMO
Iz Ježeve kućice
napisao: Branko Ćopić
Jednoga dana, vidjeli nismo,
Ježić je, kažu, dobio pismo.
Medeno pismo, pričao meca,
stiglo u torbi poštara zeca.
Adresa kratka, slova k’o jaja:
“Za druga Ježa, na kraju gaja”.
U pismu piše: “Ježurka, brate,
sanjam te često i mislim na te.
Evo ti pišem iz kamenjara,…