Dubravka Borić
Provjo mi otac,
njemu njegovi,
a njima, opet,
njihovi stori:
„Koga je Buog ti kaštigat,
u petrodu ga je moro poslat“
08 POEZIJA
PUTUJMO
piše: Božica Jelušić
Ponovo me žestoko muči Wanderlust- strast i želja za putovanjima.
Šaram li nešto odsutno, rukom po papiru, da se obranim od napada tuđih vibracija, to je obično oblak, ptica, vrludajući list, zapjenjeni val, vjetrom uzbibana trava…
“Kad mi dođe da idem, / onda samo idem …” veli ona jedna skitalačka pjesma, stalno čučeća u mom uhu.
Putovanje je izbivanje iz rutine, prekid kružnog gibanja, predaja …
VRATITI SE DOMA
GOVOR MUORA
DUGO U NOĆ
NIŠTA LIŠJE
SANOBORSKE KAPELICE
MI SANJAMO U BOJI
ZEBA
Božica Jelušić
Od tisuću zeba srce jednu treba
Kad jasnoća zgasne i toplina splasne,
Kad je vrijeme škuro, kad se boriš s burom,
Kad na vagi trena vidiš zemlju sjena.
Usred snježnog polja strah i grlobolja;
Izgubljene dane tražiš na sve strane.
Starost gdje te stlači, još se nadaš naći
Nekog drugog sebe, zimsko zlato zebe.…