LIJEPA SI ZEMLJO MOJA

Jure Kaštelan
vm-ivekovic-dolazak_hrvataDevet zora niz devet tvojih voda,
Niz vode plove same krvarine.
Koliko roblja, skela i vozara
U mrkom mraku crne carevine.

Devet zora niz devet tvojih gora,
Ognjem ti gore sela i gradovi,
Glava na koplju, trupovi na kolcu,
A iznad trupla polumjesec plovi.…

više

OVDJE BIH SE PREDALA

piše: Božica Jelušić  ...zapisi iz Nizozemske
7314_4310740145389_360732469_nStigla, gotovo pred zoru. Ugodan krevet, još pamti moj obris tijela. Admiral je na svom mjestu, grade mu novu cestu do marine. Još malo i udahnut ću miris mora, algi, trave, slanog vjetra.

Galeb u visini, najava sunca u daljini. Biram omiljenu košulju. Kava i južno voće, razgovor ugodni, koji seže daleko i duboko … U perspektivi kolač s višnjama i Višnji voli višnje, kaže Ivan Golub. Usredotočujem se. To je lako, kad imaš središte ……

više

NA KRAJU IPAK OSTAJEŠ SAM

Antonio Gavran …iz zbirke “Ponesen visinama”

Download30. studeni 2010. u 16:04/ Hladne su noći i maglovita jutra u srcima naših ljudi. Neprestano se u ovim izmišljenim krugovima prijatelja i poznanika traži osoba koja zbilja zaslužuje nazivati se našim prijateljem i biti dio našeg društvenog i privatnog života.

Ovo je priča o onima koji imaju sve, a nemaju ništa. Silno bogatstvo, lažno predstavljeni ljudi i samoća skrivena u grudima što žele puknuti od boli, slika su i prilika današnjega čovjeka.…

više

JEZIK RODA MOGA

IZ NAŠE ARHIVE ...Domoljubni stihovi Petra Preradovića /Objavljeno 26.01.2010./

Ovi stihovi Petra Preradovića velikog hrvatskog domoljubnog pjesnika pratili su me cijeli iseljenički život. Htio bih njihov značaj i njihovu snagu podijeliti s vama. Nije ovo cijela pjesma, ali toliko zapamtih i to mi bilo dovoljno … /Emil Cipar/

Kao vječno more sinje
U kretu si gipkom, lakom,
Podaje se dahu svakom
I mreška se i propinje,
(Kakva moć je vjetra koga) –
Zuji, zveči, zvoni, zvuči,
Šumi, grmi, tutnji, huči, –
To je jezik roda moga!…

više

MJESTO ZA KROŠNJU

piše: Božica Jelušić
240px-Acer-pseudoplatanusDanas iz čista mira, iz modrog neba, tuča veličine lješnjaka, po Bilogori i njenim selima. Stajala na terasi, ukopana i užasnuta, zbog javora, rajčice i luka u povrtnjaku, zbog pšenice u polju …

Sasvim bez misli, povukla se u kabinet, pokrila se preko glave i ponavljala neku mantru. Kako je ono Milarepa, kao mlad yogin, poslao tuču na susjedno selo, jer su mu uvrijedili majku? I kako je samo bolno to ispaštao, kad ga se Marpa dohvatio kao učenika ……

više