POČETAK PRIČE

Emil Cipar
Zovem se Antonio Gavran. Rođen sam u Slavonskom Brodu, ratne 1990. u vrijeme dok su nad našim nebom pisane stranice novije povijesti. Živim u Donjim Andrijevcima, nedaleko od Slavonskog Broda. Završio sam tehničku školu, studiram na ekonomskom fakultetu u Osijeku, zaposlen sam, pjevam u klapi i još mnogo različitih zanimljivosti kojima ispunjavam dane svojega života. No najveća ljubav mi je ljubav prema pisanoj riječi…

Kad u našu virtualnu redakciju stigne mail sa ovakvim početkom upale se mnogi senzori i srca počnu jače udarati.

Jedan mladi čovjek u Hrvatskoj koji ne pripada no future

više

BITI VRIJEDAN SUDBINE

Božica Jelušić       ….Zapisi i refleksije

Ponekad mislim da sam trebala biti NETKO DRUGI, da zaslužujem neku jednostavniju sudbinu.

Mogla sam biti moja susjeda, nekad davno, prije pola stoljeća, čeprkati po vrtu, razvlačiti mlince, ići na nedjeljnu misu, ne čitati novine, biti ponosna na djecu koja recitiraju na školskoj akademiji, biti ushićena kad odem u toplice ili na kirvaj u susjedno selo.

Hladna ondulacija i topli obrok, sudjelovanje u “životnim dramama” …

više

NAJLJEPŠE MJESTO SUSRETA

piše: Božica Jelušić
Na Cvjetnicu, u Hlebinama: Ponovo smo doživjeli DOM GENERALIĆEVIH kao točku okupljanja i događanja, stvarne i duhovne gozbe, u kojoj jača osjećaj prisnosti, solidarnosti, povjerenja u ljude.

Otvorili smo izložbu ANĐELI naše Gordane Špoljar Andrašić, a među intimnim …

više

PIVČIĆI

Dubravka Borić
Mater je u kopanji tisto misila.
Fameji, za šetemonu, štruce umisila.
Na dicu nikad ni zaboravila.

Od molih retajih, „pivčiće“ bi napravila.
Prvie, do vrot, ispeć stavila.
Prvie, lopaton, iz peknjice vadila.

Vrile, rumene, pune vonja,…

više

MJESTA STALNOG POVRATKA

piše: Božica Jelušić
ŠODERICA, podravsko more, jedno je od takvih mjesta, gdje se vraćamo ponovo, u svim godišnjim dobima.

Voda je mirna, veoma čista, u plićaku se kroz nju prozire kamenje, krupno kao dječja šaka, neobično lijepih boja i svjetlucavih odraza.

Vidi se i korijenje lopoča, potonuli ostatci grana, kore, rese, kroz koje promiču jata ribica, poput traka srebrnastog lamea.…

više

MOJ GROB

Na današnji dan 21. ožujka godine 1913. rođen je u Lukovdolu u Gorskom Kotaru Ivan Goran Kovačić– hrvatski pjesnik, pripovjedač, esejist i kritik. Poginuo je u okolici Foče, 13. srpnja 1943.

U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,

Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.

Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,

više