SONET ISPOD ČEKIĆA

Primismo pismo iz Zadra od nešeg dragog i cijenjenog suradnika u rubrici Poezija, Roka Dobre. Roko nam javlja tužnu vijest o smrti prijatelja i šalje Njemu posvećene stihove:

-Evo Vam šaljem sonet ispod čekića. Napisao sam ga netom mi je starija kći Zrinka javila da je umro Marko Vasilj. Ona je prof. književnosti u ovdašnjoj Ekonomskoj školi i sve dozna prvo od mene koji sam se knjigama i ovim svojim starosnim nevoljama udaljio i od ljudi, i od svekolikih zbivanja u ovom lijepom nam gradu. Danas je pak tužan zbog Marka. A Marko je doista bio nešto svoje, nešto posebno – plahe, vehementne, ali i predobre naravi. Zapravo, bio je bolji od same dobrote! Inače, bio je izuzetnim novinarom i književnim kritičarom.

 Nakon završena studija na ondašnjemu zadarskom Filozofskom fakultetu, radio je najduže kao novinar i kao urednik Radio Zadra – gotovo 30 godina. Pa i meni je znao posvetiti čitavu jednosatnu emisiju. Prvi put me je ugostio na samom početku Domovinskog rata, kada smo obojica čitali moju poeziju i čavrljali o pjesništvu. To je pak bio prilog našemu ondašnjem hrvatskom prkosu.

KADA TI PRIJATELJ UMRE

Roko Dobra

prijatelju Marku Vasilju

Kada ti prijatelj umre iznenada,
odmah te iza tog pristiglo osupne
sa svim onim što ste, puni žarkih nada,
sanjarili dok vas crna kob ne lupne …

Kada ti prijatelj umre iznenada,
odmah se iza tog oblaci nakupe,
a ptice zlo slute i maknu se tada;
samo netopiri ne slijeću pod kupe …

Kada ti prijatelj umre iznenada,
odmah se iza tog i štošta ostvari:
tek izmišljeni stih dahom biva pada,
da bi sonet bio čisto Božjom stvari …

Kada ti prijatelj umre iznenada,
gle! KROZ MOJE OKO* – blista slavom Grada!

Zadar, 15. siječnja 2015.

________________________________________

*  Riječ je o vrijednoj i značajnoj knjizi eseja i bio-bibliografija o 90 pisaca zadarskoga književnog kruga „Kroz moje oko“ Marka Vasilja, izišloj u izdanju Matice hrvatske Zadar 2005. godine.