STIJENA

Stipo Lučić
Kad jednom odem, neću se vraćati,
ne znam kamo, ne znam kome?
Dal moru i valima njeznim što ljube me,
il’ vjetru, valima i buri što bije?

Čvrst sam i postojan, kao morska hrid,
vale sumnje i ljutnje u pjenu razbijam,
a’l svaki zapjenjeni val ostavi trag,
ureže u dubunu udar svoj.…

više

PJEVAJ

Mirko Popović
Ti još nisi ispjevao zvukove
Svojih gorskih frula
Ni gordost šumora potoka planinskih
Još nisi odnjegovao ožiljke sudbine
I u neprohodima dozvao suhe čokote
I klepsidre koje su ih napustile…

više

POKRAJ MENE

Julijana Marinkovik
Sve je tvoje
pokraj mene,
i spojit ću
sve svemire
pupčanom vrpcom
da se vrte
po kružnici,
jer to je
rezervirano mjesto
još prije dvije
svjetlosne godine
kad smo pisali poeziju
na dvanaestoj planeti
i dodirivali
visine
krikom dlanova.

više

ATLAS

Sven Adam Ewin
14211_1Ja šetam gradom. Svi u me bulje bijelo,
Jer hodam bočno.
Glava mi stoji u odnosu na tijelo
U vinkl točno.

Bog mi je svjedok: nikad prije ovako
Ja nisam šet’o.
Znaš li, ljubavi, da opičen sam tako
Otkad te sretoh.…

više

NETKO U ŠALI …

Roko Dobra
Netko u šali, dokon, jednom reče:
Ispod najmanjeg bilo kog lista
jedni se lîžu, drugi pak čereče
u mraku trećeg, a koji ne blista 

kraj mrtva sunca u zjenama više!
A do tebe se dospjeti ne može
ni kada suza oponaša kiše,
od kojih mokri bivaju do kože…

više

SVEMIR RADOSTI

Anđelka Korčulanić
8U očima tamnim noćas nam gore
visoko u nebo uzdignute baklje,
u vrtlogu strasti od obale daleko
nosi nas  silno, zapjenjeno more.

S usana mekih na tijela sjajna
padaju šumno latice crvenih ruža,
sljubljeni udovi i čvrsti pleter od prsta
više od rajske ugode nam pruža.…

više

VJETAR

Ivan Babić
vetarVjetar mu iznenada otvori vrata tišine. On znatiželjno prijeđe preko praga, udahne duboko i osjeti blagu mučninu. Ništa nije upućivalo na težinu. Trebalo  je to biti tek malo iskustvo sluha. Mučnina ne popušta. Tišina bi se povukla i zaspala

ali vjetar je neuračunljiv i prevrtljiv, poigrava se i prerušava u šuštave slučajnosti.

On brzo uzima olovku i zvučnim koncentričnim krugovima bjelinu papira pretvara u gusti olovni vrtlog smisla.…

više

PJESMA PROLJEĆU

Joso Špionjak

Ah, proljeće milo, što mi to učini,
bez riječi ostah, a pjesmu bih sklado,
opijen mirisom stojim u tišini –
slušam kako kuca tvoje srce mlado.

Pupoljak nježni o tebi svjedoči
i grmlje odjenu haljinu bijelu,
vidjeh srnu kako preko puta skoči,
kao da si lukom odapeo strijelu.…

više