Više se i ne sjećam da li to bi
u trećem ili četvrtom osnovne
znam samo da sam se za vrijeme velikog
odmora udaljio iz škole i to popodne proveo
razgovarajući s vojnikom koji je čuvao stražu
kraj obližnje vojarne…
Samoće se ušuljaju u san i u rukave jave
U paučine niti skriju se iza vrata
Zavuku se u vrtlog zabrinute glave
U dugim zimskim večerima užarene bdiju
Zamrse ples vjetra i kiše
San spavača slamkom piju…
Oni su divni jer svakim zrncem,
Više se i ne sjećam da li to bi
DOKTORICA: – Ajde uvedi pacijenta, čujem ji u čekaonici kako kokodaču.
Valovi, Jone,
Oj, južni vjetre,
Kad zaspu
O, kako bih htjela
Dat ću vam Dušu, al ne dam Kuću Duše.