Tonka Galić Hrkač
Na mjestu gdje Dunav poljubiše Vuka,
rastao je gradić, gradila se luka;
dizao se most da obale spoji,
visok vodotoranj što ponosno stoji.
.
Nedaleko grada kao simbol mira
golubica jedna od starih Ilira;
minuše vremena, mijenjala se carstva
slovio je gradić kʼo čuvar hrvatstva.
Širio se Srijemom kao trešnjin cvat,
ali jednog dana u nj je došʼo rat;
padaše granate, pogibaše ljudi,
alʼ ne da se gradić, herojske je ćudi.
Nadljudske je napore za slobodu dao
nakon tri je mjeseca, izranjavan, pao;
opustošen, raseljen, nalik ruševini
i život je dao svojoj domovini.
Izgubljena bitka, dobio se rat,
neprijatelj pobježe kʼo i svaki tat;
živnuo je gradić kao svoj na svojem
otada ga prozvaše i „Gradom Herojem“.
Donio je svjetlo iz najdubljeg mraka
baš zato se zove imenom junaka.
Sad je opet živ, pitajućʼ se čudi:
„Zar još ljudi ne znaju da grad čine ljudi?!“