Dječaku, tog 18. studenoga
Jagoda Vičević
Zaspao je dječak
Na kiši, pod kapima,
Nema više boli, ni strahova.
PISMO GRADU NA VUKI I DUNAVU
Iz naše arhive/ objavljeno 2020. godine
tekst: Sonja Breljak
Dragi Grade na Vuki i Dunavu,
više od tisuću kilometara je između nas, a gle, glas i slika o tebi, iz tebe, stiže i do mene, u daleki svijet, u grad na obalama rijeka Spree i Havel.
Kamo sreće da je svijet tako umrežen bio i prije više od tri decenije, koliko nas dijeli od dana tvoga stradanja! Možda bi manje patio.…
LJUBAV JE VJEČNA
Iz naše arhive/ objavljeno 10.05.2017.
„Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah?“ (Siniša Glavašević: Priča o gradu 1991.)
Ana Smolković, studentica strojarstva, 22 godine, sudionica Susreta hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru 2017.
Kako će mi objasniti odluku jednog 25 godišnjeg Jean-Michel Nicoliera, koji je napustio svoju obitelj, svoj dom, svoj život, da bi kao francuski dragovoljac došao u Domovinski rat, „Jer (je) misli(o) da im treba pomoći“ i koji je do kraja ostao u Vukovaru, gdje je i pao, bez obzira na mogućnost povratka u Francusku, jer je „to (bio njegov) izbor, i u dobru i u zlu.“. On se nije odreknuo sebe i svojih vrlina – ni kada je strah bio najveći.…
Na mjestu gdje Dunav poljubiše Vuka,