An was noch glauben, wenn Albträume den Schlaf uns rauben?
damit das Kind vor Einsamkeit nicht mehr weint?
lass ziehen den Schmerz.
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
An was noch glauben, wenn Albträume den Schlaf uns rauben?
Božica Jelušić
Bježim iz Zagreba, a kiša za mnom …Daje mi ritam, razigrava zelenilo, namače brazde i konture krajolika …
Mislim o razgovorima, o književnosti, o današnjoj Paljetkovoj promociji, vatrometu soneta. “Pod ovim nebom ti si nebo, blaže / i s više zvijezda, ptice lakše lete/ kroza te, vječnost s puno manje sjete / postaje vrijeme što ga dani traže…”
Premda sve manje volim iscrpljujući i konfuzni ljudski okoliš, tu i…
Božica Jelušić
Posve običan petak: ribe već plivaju leđno.
Njiše se rublje na vjetru, miriše savijača.
Proteže se popodne toplo, širokomeđno;
Cepelin maka plovi iznad knute od drača.
Narisala su djeca školicu na asfaltu,
I igraju se vedro, znajući vremenu cijenu.
Čujem gdje drhti čežnja u prigušenu altu;
Danas se ne misli više na umor i migrenu.…
Antonio Gavran …iz zbirke “Ponesen visinama”
Zasigurno se dogodilo da su vaše misli ponekad ostale zarobljene u prošlosti. Zatočene na prepreci koja je zaustavila vaš hod na nekoliko trenutaka, sati ili godina, da jednostavno niste imali pravo rješenje kako krenuti dalje, podići ruku i pokazati prstom put u nove pobjede.
Bez smislenog rješenja nije moguće iznova stvarati, jer mrlje na našim slikama koje crtamo hodajući kroz život i dalje su vidljive … ( 9. prosinac 2010. u 23:53)…
piše: Božica Jelušić
Razgovor s kolegicom, nastavnicom hrvatskog jezika i knjižničarkom: – ” Književnost za djecu i mladež danas ne ispunjava svoju zadaću.
Djeca ne bogate i ne proširuju rječnik, ne dobivaju uzore u likovima, ne rasplamsavaju maštu, ne sanjaju uz knjigu o velikim avanturama, dalekim krajevima, podvizima, bratstvu ljudi, boljitku.…