Adolf Polegubić
dok povela si
nježno za ruku dječaka
u veliki grad
na licu ti se
radost prosula
08 POEZIJA
MAMA
O KUTIJI SNOVA I ZLATNOJ RIBICI
DRAGI MOJ, TA NE VIDIŠ LI
BEHAR, VODA I SUTONI
piše: Božica Jelušić
Ide se, ide, na daleke pute….Već dišem onaj “drugi zrak”, veselim se lijepim slikama, razgovorima, sadržajima, susretima…. I mom autohtonom ambijentu: gomilama knjiga na sarajevskom Sajmu. I jednom balkonu u Ljubuškom, s kojega je pogled tako miran i po mojoj mjeri. Osobito planini, koja me čeka na kraju…
Neka vam je dobro i potaman sve- djeca poslušna, biljke napredne, kuća čista, jela ukusna, prijatelji skloni a domaći snošljivi. Čujemo se po povratku! Domahujem!…
PROLAZ
FRÜHLING
POETSKI VUGLEC
O ZLATU, VLAKU I JESENI
SUNCE, LJUBI ME JOŠ …
piše: Božica Jelušić
Hirovito travanjsko prezatopljenje i neke misli koje me obuzimaju, dok sjedim na terasi “svoga” kafića, čekajući na pileće rolice s povrćem i duplu salatu, uz crno pivo (malo).
Pomišljam …kako bi POLA SATA SVAKOGA DANA valjalo proživjeti kao da je DAN naš posljednji, bez fatalističke ugroženosti i ojađenosti, bez samosažaljenja bilo koje vrste.
Naprosto: uzdići se iznad plime događaja, strasti, upletenosti, …