Žaklina Kutija
Jutri se jutro
na Bilom Brigu
u krletkama
puk sanja
plavu ravnicu
otok i barku
sunčano polje
vinograda…
08 POEZIJA
VIÊZ
OSJEČKA RASPJEVANA JESEN
Toga subotnjeg poslijepodneva umislio sam si da čujem violinu
Slavko Žebić
Tako nam je malo potrebito za sreću, a najčešće zaključimo kako nam je baš to malo nedostajalo.
Sentenca je to našeg nobelovca Ive Andrića, činjenica koja nas redovito prenerazi, ali opetovano se moramo složiti kako je bio u pravu. I svojevremeno i dan-danas.
Međutim, jedna obična šetnja perivojem kralja Petra Krešimira čovjeka može učiniti sretnim. Da posve sretnim. Osječki akademski…
SINU ZA GODIŠNJICU
Noćas sam sanjao djevojku crne kose, očiju boje mora…
Ante Skazlić
U malom ribarskom mjestu, u uvali jednog sjevernodalmatinskog škoja sve je vrvjelo turistima. Iako, bio je tek početak turističke sezone. Mnogi su već desetljećima dolazili na ovaj škoj opčinjeni njegovom ljepotom.
Tri domaća studenta Lovre, Tonko i Mislav sjedili su na terasi kafića Dalmatinske noći, kao i obično. Svakoga jutra ispijaju kave i prepričavaju događaje studentskih dana, s ponekim pogledom na…
PREDNOVOGODIŠNJA ŠIZA
Nećeš ti meni krojiti sudbinu
Sanja Pilić
Nove godine će me dotući. Kao, moraš se ludo i nezaboravno provesti, ostati budna do jutra i blistati na zajedničkim fotografijama s nekom super škvadrom na turbo mondenom ili barem zanimljivom mjestu. Auuuu!
Svake godine ista priča: najradije bih knjavala u krevetu ispred televizora i isključila telefon. Ali ne smijem! Ispala bih otuđena samotnica, neprilagođena pripadnica ženskog spola, depresivka u maničnoj fazi, klimakterična koza, omrznuta individua, osoba bez…
ISPLAKANA PJESMA
(Ovu sam pjesmu isplakao tužnih godina kada je bič rata pogodio nedužne. Prihvaćam svakoga čovjeka, mrzim zlo u čovjeku. I …nisam pristran.
Nečovjek mi je stran, makar mi bio rod rođeni. J.P.)
Joža Prudeus
Božić opet na pragu
tvom i mom,
i njemu i njegovima
i njima sličnima;
njima koji petnest i više godina
petnaest i previše Božića
za tuđim pragom dočekuju;
njima kojima je to petsto pedeset godina…
VSE BU ISTO
ŽIVOT
Pavao Martinis
Život je pobjeda rađanja i smrti.Zivot je crno bijeli svijet u vječnom šahu.
Šahu ukojem padaju svi gradovi i kule,
u kojem uškopljeni konji skaču izgubljenim kopitima lijevo-desno,
u kojem je dama i kurva i kraljica,
pješaci na dlanu bez lica,
kraljevi obični statisti- bogati prosjaci s lisičjim krznom
-pred lovcima koji osvajaju svijet bez ispaljenog metka.
