Stipo Lučić
I opet su sinoć ustali,
cvjetovi ranjeni i pokošeni,
I opet pred silu,
opet pred kosu,
Za domovinu!
I stoje gordo, prkosno,
oni što znaju,
kako se brani,
kako se gine,
za domovinu.
I niču za njima,
na krvi im prolivenoj,
cvjetovi mladi,
jaki, neumorni,
za domovinu.