PJESME O GRADOVIMA
Sonja Smolec
S Lovrijenca sunce, a kamen se bljeska,
na Revelinu bijelom, zastava je stara.
Valovi mu mora okrunjeni, pjena ljeska,
na Porporeli Karaka sidri smjeh mornara.

Prošla sam vrata od Pila i kameni most,
Sveti Vlaho zvoni, finilo po’ dana.
Dubrovnik me časti, drag mu svaki gost,
na Stradunu ja sam u ljepotu zagledana.…

više

PJESME O GRADOVIMA
Sonja Smolec
Avenijom šetam, lipe opojno mirišu,
park se zeleni a Tvrđa me stara čeka.
Uz bokove ponosnog, slavonskoga grada
voda teče, i ljubi, ljubi ih, Drava, rijeka.

Višnje sočne, nezaboravan su mu grijeh.
I dok riba cvrči, vatre obasjava me plam,
vilijamovka fino miri, poziva na smijeh,
svi pjevaju bećarac, a ja, riječi koje znam.…

više

PJESME O GRADOVIMA
Sonja Smolec
Budile me crkve kad je šesta ura,
i onako u snu, sve se dobro čuje.
Koliko li ih je, još se i sad pitam,
i koje je od njih zvono svetog Duje?
Dok noć polako klizi ispred zore
dočekao Split me raširenih ruku.
Očima me plavim dozivalo more
i još tako snenu odvelo u luku.

više

PJESME O GRADOVIMA
Sonja Smolec
Prostrla se Rijeka k’o i njeno ime
u Kvarneru, tik do plavog mora.
Topla su joj ljeta i varljive zime,
prek Trsata brijega dolazi mu zora.

Primila me nježno u ta svoja njedra,
dala mi dobrotu, pokazala mane.
Ponosna na brode i njihova jedra,
kapetan im Joseph, a možda i Frane.…

više