Jure Kaštelan
Devet zora niz devet tvojih voda,
Niz vode plove same krvarine.
Koliko roblja, skela i vozara
U mrkom mraku crne carevine.
Devet zora niz devet tvojih gora,
Ognjem ti gore sela i gradovi,
Glava na koplju, trupovi na kolcu,
A iznad trupla polumjesec plovi.
Devet po devet koliko je noža,
Koliko gladi, koliko harača.
O koliko si puta, zemljo, pogledala
Smrti u lice licem ispod mača.
Devet po devet koliko rijeka krvi,
Sve sami lelek, jauk i vješala.
Od tuge je i zora na uranku
Nad tvojom rakom mrakom pomrčala.
Devet zora niz devet tvojih voda,
Niz devet gora i devet planina,
A deset je radost raskriljena,
Kao proljeće, moja domovina.