08 POEZIJA

Božica Jelušić
Upali sjajni žižak, stavi u prozor lumin.
Jabuka spava u žitu, grožđice u kolaču.
Iz kuhinje mirišu cimet, klinčić i kumin.
Voze se k nama snovi na zlatnomu kotaču.…

više

Božica Jelušić
U ljubičastom jutru dah ciklama;
Čipkom od snijega gnijezdo opšiveno.
Ne dođe nikad jedna tuga sama,
Utrnut plamen, cvijeće zaleđeno.

Ko grah u situ prebrani su dani.
Na vulkanskom se tlu pomiče kuća.
I sve je negdje ostalo po strani:
Godine slave, dani potonuća.…

više

piše: Božica Jelušić
Prevrćem u glavi listove nevidljive slikovnice: divlje guske od pocinčanoga lima na jezeru u GOESU, smeđu trsku, napupalu magnoliju pod ledenom kišom, miris tople čokolade i kolačića s cimetom u nekom malom, toplom restoranu …

Potom staru opatiju u Middelburgu, njen uznosti toranj prozvan DUGAČKIM JANOM, bravure u kamenu na pročelju Gradske vijećnice, kolutove belgijskog sira na tržnici, velike poput kotača…

više

piše: Božica Jelušić
Vlissingen/Dva intenzivna sata u MUZEEUMU, Vlissingen. Kad čovjek ulazi u Pomorski muzej, na pameti mu je prije svega brod. Čak i okorjelu kontinentalcu klecaju koljena pri pogledu na pojavu pravoga jedrenjaka, i on osjeti poštovanje pred kućom putujućom, bez koje avanturisti i oblakolovci nikada ne bi mogli ostvariti pothvate vrijedne mitskih Titana. Mornaru brod postaje dijelom tijela i oklopom. Na žmireć poznaje tajne palube i potpalublja, sve one vlažne i zaparložene kuteve, s vonjem plijesni, ljekarija, mišjeg…

više

Malo nostalgije i pogled u zavičaj i djetinjstvo-za sve vas, koji ste daleko ...

Božica Jelušić

U polutami žižak: mačje oko.
A gdje je ruka u mekanu krznu?
Pod opjesnarskim plaštom sjene mrznu,
Sjena se brijesta pružila visoko.

Baršunast zrak je- Rembrandtova  kapa.
Bosonog trag me dovede ovamo …
Gdje zimskoj gladi ostali su samo
Plodovi mašte skriti ispod trapa…

više

piše: Božica Jelušić
Vlissingen-Holland/ Dobili smo na dar jos jedan sunčan dan, idealan za šetnju uz more.Voda se povukla, na sprudu ostadoše sitni i dragi suveniri: regaste i glatke školjkice, sipina kost, plavi kolutovi mreže, ljuske, oblutci i nabori u pijesku, kao španjolski ovratnici.
A mahovina po vlažnom kamenju je sumporastozelena, svježa, nalik na minijaturni mandarinski vrt.
Tako je dobro samo postojati, osjećati, vibrirati tu pored otvorenog mora. A one kose zrake, propuštene kroz nebeske pukotine, čine se poput udica bačenih u ljudsku masu, po kojima se uspinju oni, koji su nas netom napustili …
I da se sada spuste ljestve Jakovljeve i anđeli na njima, uopće se ne bih zadrvenila od iznenađenja ……

više