Ina Mihanović
nikad ja neću
niti mogu
biti ono što nisam
možeš me naopačke postaviti
možeš me iz svakog kuta okrenuti
promatrati
al ja ću uvijek istim bojama zračiti
u mojim očima svijet će se uvijek lomiti kroz istu prizmu…
08 POEZIJA
U MEĐUVREMENU
Ina Mihanović
vrijeme je stalo negdje između jučer i danas
i kazaljke staroga sata
poklopile su se s vremenom onog digitalnog
nevjerojatno
stari sat je uvijek kaskao
k’o da to radi namjerno
sve se pretvorilo u muk
i sjena je jedna pala na moja koljena
ZOVEM SE EVA
MATER BROŠKO -MATER MOJA
Dubravka Borić
Brimena brola,
maštile vodie na glovi nosila,
lušiju od luga činila
i robu prola.
Bronzine visila,
trliše krpila,
žepe minjala,
bisoge tašelovala.…
NIJE LJUBAV SVIJEĆA
IZ NAŠE ARHIVE ...objavljeno 27. siječnja 2011.
Milorad Cifrek (1956.-2011.)
Kad teško vrijeme k´o olovo
Na leđa nam padne
Nemoj da brineš
Nije ljubav svijeća
Koju dahom zgasneš
POMIČNA TRAKA NAS NOSI
Ina Mihanović
Pomična nas traka nosi
klizimo
još jednim
posve običnim danom
plovimo goli
INA JE S NAMA
Split/Poštovani, pratim Vaš portal portal Hrvatski glas Berlin jer na njemu uvijek nađem puno toga zanimljivoga za pročitati, priča u kojima uživam a i dobre poezije kao i dobrih reportaža. Pa evo, dlučila sam Vam poslati neke moje pjesme iz nedavno objavljene zbirke pjesama DUBINAMA ....ovako je započelo pismo pristiglo nam iz Splita. Piše nam Ina Mihanović, pruža ruke u želji postati dio našeg Glasa a mi ruke sretno širimo Ini i Njenim MIRIS DAVNINE
NA PAŠKOM SUNCU
Adolf Polegubić
ni rascvjetali kamen
ni pjesma cvrčaka
ni pogled u daljinu
ni bistrina mora
nije
kao pramen Tvoje kose
zlaćane
oko Tvoje
što se otima suzama
što se divi zvijezdama
dok me osmjehom miluje
U PUČIŠKU VALU KUŠTAT
Dubravka Borić
Putovat
i putovat,
u pučišku valu kuštat.
Da zelene gledon bore,
masline, smokve i loze,
uz mužiku mlota i lita,
u nojlišjen mistu svita.…