GDJE SI

stihovi i slika: Nada Vučičić

kada tratinčice sklapaju latice
Sljez mrakom skriva boju
I trave vlagu upijaju  nježno
ptići nahranjeni zaspu u gnijezdu
a oblak zakrili mjesec da ih ne budi…

više

OTOCI KO KUĆE

Iz naše ahive/ objavljeno 17.05.2017.

Anela Borčić
anelaU maternici sedefnog svjetla
rojevi otoka ulaze u moju sobu
kroz široka balkonska vrata

Tražeći život
zorom vire u me ljubopitno

Znam
ja im trebam…

više

MALA PRIČA S PUTOVANJA

“Čovjek sve izdrži kad je prisutna ljubav.”

piše: Slavica Sarkotić

Berlin-Zagreb/ Na stolcu do mene, dijelio nas je samo prolaz, sjedila je žena, Njemica, po godinama rekla bih starija od mene.

Ušla je u autobus čini mi se u Dresdenu, pogledala broj mjesta i sjela pored gospođe za koju sam kasnije saznala da je Hrvatica kao i ja.

Vrijeme je prolazilo u tišini, čulo se samo drndanje kotača i šum kiše kako udara po staklima jer kišilo je negdje između Dresdena i Praga.…

više

KNJIGA NA POKLON

tekst i foto: Mirjana Blašković

“Čekajte, nešto sam zaboravila”, povikala je teta Slavica i otrčala natrag u kuću dok su svjetla tatinog  “Folcike” osvjetljavala stazu i ogradu, a tišinu nedjeljne večeri ispunjavao tipičan zvuk spomenutog automobila.

To popodne i večer proveli smo  kod rođaka “u gostima” i uvijek sam bila tužna što moram otići i prekinuti igru sa sestričnama, nakon što sam nekoliko puta pitala možemo li ostati još malo.…

više

PITAŠ ME, DIJETE…

piše: Miljenka Koštro

Dan se slegao. Sunce otpuzalo zapadu. Ja zagledana u ovaj trenutak, u ovaj odlazeći dan, u sutra, u nedogled… Ne znam jesam li više zagledana očima ili srcem?

Razmišljam: Dlanovi čovjeka brišu suze, grle, iščekuju svitanje, zaustavljaju nasilje… Sve već poznato. No, dlanovi čovjeka pune škrinju boli, trgaju …

više