Anđelka Korčulanić
Hvalu tebi, u tvoju slavu pišem,
opijena mirisima, slijepa od ljepote.
K´o da budna sanjam, duboko dišem,
titraje duše nižem, za pjesmu note.
.
Krv moje braće i znoj s očeva čela,
majčino mlijeko, blaga riječ i ruka,
ponosa i radosti nepresušna su vrela.
Pijem, posvećena njihova je muka.
Gorčinu što me noću, besanu, mori,
svu izvuče more u vatri žarkih ljeta.
Isti taj oganj u mladim srcima gori,
sto mana da imaš, ništa ne smeta.
Tvoji sinovi, zagledani u daljinu,
smioni jahači na odbjeglu valu,
mrežu ljubavi skupa steru u širinu
s onima koji Krista čekaju na žalu.