Dok padam
Iz ptičje perspektive promatram svijet
I čini mi se
Bez mene bit će manje lijep
Nedostajanje novo mnogima će donijeti bol
Koje će s vremenom možda proći…
Meni ne leži Džubran. Ni Hafiz niti Rumi.
I vrlo rijetko listam njihove zlatne libre.
Ja ih s naporom primam. Nekako, plošni su mi.
Nisam dobro ugođen za istočnjačke vibre.
Pametnog cvijeta tratinčice,
Što me toliko povezuje sa vodom?
Nebom mile
Ja ću se jutros rasaniti
Dok padam
Dubrovnik grad,
Meni ne leži Džubran. Ni Hafiz niti Rumi.
I u provinciji ljudi govore
O baš me veseli