11 CRTICE IZ ŽIVOTA

Iz naše arhive/ objavljeno 24.09.2015.

A Jadranka je ubacivala novac u tu škrabicu, nekad manje, nekad više, ni ne sluteći…

Piše: Antun Vidić

Zime su u mojoj obitelji bile osobito teške. Tada bih najviše osjetio koliko je teško biti siromašan.

Kada padne snijeg i kada se svi zatvorimo u kuću češće sam znao vidjeti prazan hladnjak i police gdje bi trebala doći hrana …

Danas, kada sam odrastao, često mi  dođe sjećanje na te dane. Iz tog razloga, htio bih ispričati jednu priču iz vremena kada sam imao 12 godina.…

više

piše: Kitana Žižić
Jednom mi je svekrva moje kćerke ispričala zanimljiv razgovor, koji se odvijao jednog od prvih dana zaposlenja njenog brata. Taj mladi doktor nemalo se iznenadio, kad ga je vidno stariji kolega upitao:

„ A čime se mislite baviti kad odete u mirovinu?“ 

„ U mirovinu? Pa tek sam se zaposlio!“ 

„Da, da. Sad je pravo vrijeme da o tome razmišljate. Poslije možda bude kasno.“…

više

piše: Slavica Jurčić
Ovih dana sam u mislima ali i susretima s prijateljima razgovarala o jednom GRADU.

U tome gradu su živjeli ljudi koji su 90-ih godina prošlog stoljeća postali dio naše obitelji.

Moj prvi susret s njima je bio na vjenčanju njihovog sina i moje sestrične. Njihova ljubav bi trebala imati svoju priču.…

više

tekst: Marko Jareb
Novinar Jasenko sjedi za svojim radnim stolom i piše svoj novi komentar za sutrašnje novine. Kad ga je završio otišao je u poštu i poslao ga u redakciju. Komentar ima sljedeći sadržaj:

„Ispred sebe imam prazan bijeli papir formata A4. Što na njemu napisati da ga ispunim s obje strane? Ne znam ni sam? Počnem razmišljati o čemu pisati, ali mi je teško izmišljati likove, a da pišem o svemu s istinskim likovima, to isto ne bi bila prava stvar. Za nešto pisati ipak se treba koncentrirati i imati neki mir. …

više

piše: Slavica Jurčić
“Žena treba  znati kuhati i vesti, za nju nije knjiga nego motika.”

Te sam riječi kao mala često slušala, ali nisam ih baš upijala nego sam radije čitala, a i pisala.

Riječ po riječ, slovo po slovo i evo me tu gdje jesam.

Drago mi je kada mi uz smiješak dobace: “Čitala sam te!” Moje srce je ponosno kad me čitaju.…

više

tekst: Nataša Pecić-Janković

Posljednjeg dana godišnjeg odmora obično zbrajamo i oduzimamo sve ono sto smo i koliko prosli. Tako i ja sjedim uz prvu jutarnju kavu na terasi svoje rodne kuće u Slavoniji. Ne zelim propustiti ni trenutak izlaska ranojesenskog sunca. Preplavile su me emocije.

Obišla sam puno i malo. Od Slavonskog moga Broda do Soljana na istoku, preko Cerne, Vinkovaca, Andrijaševaca, Šiškovaca…

Sva ta mala, pitoma, ušorena sela na istoku Lijepe naše. Prekrasna…

više

tekst: Štefica Vanjek
Jesen je, i ja je volim jer nosi bogatstvo boja i plodova, ali nosi i probleme. Evo, neki dan u kuću mi je ušao miš i napravio pomutnju i uzbunu. Jadni miševi, bubamare i smrdljivi martini osjećaju da se bliži zima pa traže sklonište u tople prostore.

Nemam pojma kroz koju se rupu  miš provukao jer je moj muž bio vrijedan pa je prije par godina stavio zaštitne mrežice na sve otvore rekavši kako nam neće kojekakva gamad šetati po kući. Nije baš ni mali, ni lukav kao smrdljivi martin koji čeka na štoku…

više

Iz naše arhive/ objavljeno 13.02.2014.

tekst i foto: Marija Kukić
Na rubu puta, prekriven travom, cvijećem i ostalim biljnim svijetom čamio je u samoći jedan posve običan kamen. Neugledan, neprimjećen, osamljen. Reći ćete: „Kamen k’o kamen.“

Ali ovaj ovdje ipak je bio nešto drugačiji. Često je razmišljao o svom životu.

U njegovu životu nije se uglavnom ništa događalo. Uobičajeni dani i noći. Ptice, pčele, mravi, skakavci, …

više

piše: Slavica Jurčić
Moj dan počinje kao i svakoj drugoj ženi, prvo si pristavim crnu kavu i tada iznesem svoga papagaja na terasu.

Moj dan ipak nije kao u drugih žena. Prije nego voda zakuha ja si bocnem prst i mjerim si razinu šećera u krvi.

To si moram raditi prije svakoga obroka tj. ujutro, u podne i navečer. Između tih obroka ne bih smjela ništa pojesti da si ne poremetim razinu šećera u krvi.…

više

piše: Slavica Jurčić
Ovih dana sam imala vremena razmišljati o sebi ali i o drugima.

Moj život se potpuno promijenio od kad sam oboljela, svi već znaju da imam dijabetes i da si četiri puta dnevno mjerim razinu šećera u krvi i zatim si dajem inzulin.

Moja djeca i suprug su puni razumjevanja i vode brigu o meni, pomažu mi jer mi je njihova pomoć neophodna.…

više