piše: Mirjana Blašković
Kratka, sporedna ulica, s tek nekoliko kuća, cvjećarnicom i grobljem na obje strane. Tom ulicom bih prolazila svakoga dana na mome kratkome putu od stana do posla. Gotovo uvijek bih sretala ista lica.
U susret mi je svakoga jutra išla mlada žena koja je brzim koracima vjerojatno žurila na posao. Istom stranom ulice, vrlo često, viđala bih stariju ženu u crnini. Ona je uvijek skretala na groblje. Koga li je posjećivala? Bila je krupnije građe, hodala je sporo, šepajući.…
Danas je prekrasan sunčani dan, odlučila sam iznijeti posteljinu na sunce da ju prozračim i osvježim na svježem zraku.