Sonja Smolec
Potezom jednim ja nacrtah sliku;
moj labud se bijeli ponosno vine,
raširi krila sred bijelog papira
i dostigne u tren plave visine.
*
Sonja Smolec
PREPOLOVLJENO NEBO
Sonja Smolec
Kad će zvona s katedrale
prepoloviti nebo
a golubovi preletjeti
preko Trga
napustit ću mjesto na stanici
gdje uvijek čekam jedanaesticu
i poći prema Griču,
kroz uzani prolaz,
po uspomene.
IZ nove knjige “Kad zadrhte trave”
STARCI
Sonja Smolec
Živjeti život
za jednu starost
i smirenje
u konačnom blaženstvu
iza svega što je iza
i ostati u tom cilju
prema kojem smo živjeli
da bi našli ljepotu
postojanja ljubavi.
Iz nove knjige “Kad zadrhte trave”…
KAD ZADRHTE TRAVE
NOVA KNJIGA SONJE SMOLEC
Leptiri u svom
posljednjem letu sanjaju
proljetno cvijeće …
Uvodni su ovo stihovi nove knjige naše suradnice Sonje Smolec, njene prve knjige poezije na hrvatskom jeziku naslova “Kad zadrhte trave”.
Pod sljedećim linkovima donosimo više informacija o autorici kao i o novoj knjizi i mogućnosti njene kupnje.
A evo i jedne od pjesama iz nove knjige Sonje Smolec.
U JEDNOM SKOKU
Sonja Smolec …poezija za djecu
Maca, mala, ponosna što je mačji lijepa,
šetala je dvorištem od ugla do ugla,
veselo uzdignutog i kuštravog repa.
Ali jadnoj ubrzo dosadno joj posta.
Protegne se tužno, mijaukne na sav glas
Ah kako sam sama, svega mi je dosta!
Iz susjednog dvorišta javi joj se pas.…
TAKO NEKI RAZGOVORI
Sonja Smolec
Gledam ljude kako pričaju sami sa sobom
a ja, Bože moj, još nisam došla u tu fazu.
Ipak, mislim si, i meni netko za razgovor treba.
A onda, dogodi se ova priča.
Bilo je to u autobusu ili tramvaju, a ja stisnuta
između njega ili nje i torbe i prozora
i samo klimam glavom a zapravo pojma nemam
o čemu se priča i koja je bila tema,…
OPATIJA
PJESME O GRADOVIMA
Sonja Smolec
Lungo mare zove, zove sunca plam,
tragovi na putu, tu su gdje sam bila.
Grad taj tako volim i dobro ga znam,
udisala sol sam ovdje i ljepotu snila.
A more i šumi i pleše, i pjeni se i tuče,
kamen tvrd se ne da, galeb nebu klikće.
Čudna neka ljubav tom gradu me vuče,
noći su mu lijepe, još ljepši je kad sviće.
DUBROVNIKU
PJESME O GRADOVIMA
Sonja Smolec
S Lovrijenca sunce, a kamen se bljeska,
na Revelinu bijelom, zastava je stara.
Valovi mu mora okrunjeni, pjena ljeska,
na Porporeli Karaka sidri smjeh mornara.
Prošla sam vrata od Pila i kameni most,
Sveti Vlaho zvoni, finilo po’ dana.
Dubrovnik me časti, drag mu svaki gost,
na Stradunu ja sam u ljepotu zagledana.…
OSIJEK
PJESME O GRADOVIMA
Sonja Smolec
Avenijom šetam, lipe opojno mirišu,
park se zeleni a Tvrđa me stara čeka.
Uz bokove ponosnog, slavonskoga grada
voda teče, i ljubi, ljubi ih, Drava, rijeka.
Višnje sočne, nezaboravan su mu grijeh.
I dok riba cvrči, vatre obasjava me plam,
vilijamovka fino miri, poziva na smijeh,
svi pjevaju bećarac, a ja, riječi koje znam.…
