Marija Juračić
U noćima kad aveti gmižu
gluha muza škrtari na riječi
plamenovi vatre visoko se dižu
pokušavam te prostore prijeći.
Ne nosim tebi miris bijelih ruža
to crne kale mirišu od boli
nad hladnim grobom tek sjena se pruža
sjena jednog srca preko groba voli.…
Još jedno
Ja volim kad u sumrak violina plače
Usnula divljino
Ništa,
Zvona!
Istina,
Isuse moj, ne možeš s tim plaštem među ljude!
Poželi