Ruža Zubac-Ištuk
U moj se život uselila samoća,
nešto najljepše što mi se moglo dogoditi,
nakon buke koja mjeri čovjekovu izdržljivost.
Imam vremena razgovarati s Tobom
o vjetru što donosi trenutke svjetlosti…
Za srce i dušu
PONOVNO CIJELA
koračala sam zlatnim poljimaZAPAMTITE VUKOVAR
Pismo (o) Vukovaru sedamnaestgodišnje Ive Beljan iz Gelsenkirchena u Njemačkoj.
„Ma ajde, Iva – bilo pa prošlo, trebaš gledati u budućnost, živiš u Njemačkoj i nisi se ni rodila za vrijeme rata. Kako se možeš toliko zanimati za taj cijeli Domovinski rat? I zašto tebe toliko zanima grad Vukovar?”
piše: Iva Beljan
Zovem se Iva Beljan i imam 17 godina. Rodila sam se u Njemačkoj u vrijeme mira – čak su se i moji roditelji rodili ovdje. Kroz njih i svoju hrvatsku zajednicu naučila sam koliko su bitni tvoji vlastiti korijeni, pogotovo kad živiš u tuđoj zemlji.
Od malih nogu zanimala me naša povijest. Tako sam, na primjer, već u vrtiću svojim tetama i…
NEMAM STRAHA
JEDNA OBIČNA KIŠA
IZMEĐU PRVOG I POSLJEDNJEG PLAČA
Ruža Zubac-Ištuk
Nebom je teklo Venerino mlijeko, mlako i gusto.
Od njega se bjelasala noć umotana u crno ovčje runo,
pahuljasto meko poput dječje duše u rukama sna.
Na runu je ležao moj melankolični nemir
i uporno brojao izgubljene godine otrgnute od mene
s vidljivim kapljicama žuči i krvi,
a one mu izmicale među krijesnice i krila netopira.…
Sonntag, des Oktobers 27. Tag,
Ako me pitate koje je mjesto
Istina ne trči