POVRATAK

Dobriša Cesarić
Ko zna (ah niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti …velim,
Ali ja ne znam, da li da ju želim,
ili ne želim.…

više

PJESNIK TUĐIH OBALA

VIKTOR VIDA  …U POTRAZI ZA SVOJOM OBALOM
U nakani da oživimo sjećanja na zaboravljene hrvatske pjesnike, pjesnike koji nikada nisu pobudili pažnju hrvatske javnosti iz prostog razloga što su bili zabranjeni, a sada zanemareni, predstavljamo vam danas Viktora Vidu.
Veliki broj hrvatskih pjesnika bio je prisiljen živjeti u tuđem svijetu, otrgnut od zemlje i od jezika kojemu pripadaju. Među njih spada i Viktor Vida.
Rođen 1913.u  Boki kotorskoj, Vida je živio i u dosluhu s vrhovima…

više

POKOPANI SNOVI

piše: Ana Wegener

 

Pokopani snovi

Na klupi drvenoj
Zagrljeni sjedili
Dječak  kovrdžave crne kose
I Smeđokosa djevojčica
U  žutoj haljini
Sa sitnim bijelim cvjetićima.
I maštali o budućnosti.
Ona, na krilima snova
U daljine se vinula.
Njega je sila zla zakopala
duboko, duboko.…

više

NOVI AUTOR-ANA WEGENER

Berlin/ Naš novi autor, pjesnikinja Ana Wegener rođena je 1954.godine. Nakon završene srednje škole odlazi k ocu u Njemačku. Od 1978. godine radi kao asistentkinja za reklamu i kao prevoditeljica. Angažirana je i u radu   Hrvatske katoličke misije u Berlinu. Članica je  prvog hrvatskog kulturnog društva  u Berlinu, «Vladimira Frana Mažuranića», od samog osnivanja 1980. godine, a od 1995-2001. godine je predsjednica društva.
Piše od ranog djetinjstva. Objavljivala je u hrvatskim i njemačkim novinama.
2004. godine izdaje dvojezičnu knjigu u stihu i prozi – „Ožiljci/Narben“.…

više

STARA PJESMA

O, ta uska varoš, o ti uski ljudi,
O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!
Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
Usred kukavica čemu krepost diva?
Među narodima mi Hrvati sada…

više

AKO ME ZABORAVIŠ

Pablo Neruda

Znaš kako je to
ako gledam
kristalni mjesec, crvenu granu
spore jeseni u mom prozoru,
ako dotaknem
uz vatru neopipljiv pepeo
ili izborano tijelo klade,
sve me odvodi tebi
kao da je sve što postoji,
mirisi, svjetlost, metali
poput barčica što plove
ka otocima tvojim koja me čekaju.…

više