Vanja Škrobica
brnistra je bila naš cvit
zlatna ka kadena ča si mi je obisija oko vrata
i kako brnistra reste meju škrape i oštre brige
tako je i jubav naša cvala
kontra besid i đelozije
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Uoči velikoga tjedna
(Posvećeno hrvatskom književniku Josipu Pupačiću)
Vanja Škrobica
u krvi i plaču rodila me mater moja i križ otaca moji nastavja gorit u meni;
besida se Tvoja time ispunjava i proročanstva mudrih proroka;
suđeno mi je ići puten čovičnin bačen san u plamen gorući jezik;
od rođenja razapeti su duša i tilo moje;
borin se u međuprostoru Neba i Zemje, vičnosti i prolaznosti:
Sergej Aleksandrovič Jesenjin
Doviđenja, dragi, doviđenja;
ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
Urečen rastanak bez našeg htijenja
obećava i sastanak, zar ne?
Doviđenja, dragi, bez ruke, bez slova,
nemoj da ti bol obrve povije
umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
al ni živjeti baš nije novije.…
Vanja Škrobica
svaki dan darivat ću ti novu boju
novi cvijet stavit ću u vazu u našoj sobi
darujem ti ljubičastu kao što su tulipani u svibnju
kad ih ranim jutrom položim na stolnjak bujnog baršuna
kao mrlje od kupine što dozrijevaju u kasnom kolovozu
i zadrže se u uglu tvojih usana
i na mojim prstima