KAD AVETI GMIŽU

Marija Juračić
zvjezdano-neboU noćima kad aveti gmižu
gluha muza škrtari na riječi
plamenovi vatre visoko se dižu
pokušavam te prostore prijeći.

Ne nosim tebi miris bijelih ruža
to crne kale mirišu od boli
nad  hladnim grobom tek sjena se pruža
sjena jednog srca preko groba voli.…

više

KAD VIOLINA PLAČE

Marija Juračić
Ja volim kad u sumrak violina plače
kada se nad morem srebri mjesečina
onda ko pajaco usred zadnjeg čina
zajecam smijehom i zadrhtim jače.

Sve moje čerge u njenom su zvuku
prašina druma i ljubavi kasne
svi konji vrani što nam kola vuku
ples prepun žudnje kraj vatre što gasne…

više

ISTINA

 Igor Petrić
pismo-čovjeku-na-rubu-života
Istina,
tako čudna premisa,
nepredvidiva postojanja
i pomalo zastrašujuća,
uvijek iznova otvara pitanja
o tajnama postanka prije početka
ovog poznatog svijeta.
Istina,
uvijek iznova otvorit će…

više

S ISUSOM PO DOLINI

Marija Juračić
thumb_big_other_f54d7e234f00de0604b2b1f7df6dd60c
Isuse moj, ne možeš s tim plaštem među ljude!
Dat ću ti moga brata traperice
i njegove martensice
majica će ti ova dobra biti
tetovažom lažnom rane ćemo skriti.

Nećemo uzeti taxi. Nećemo projuriti.
Poći ćemo u dom, u kojem djeca su sama
već odavno u njemu ne stanuje mama.…

više